Image Hosted by ImageShack.us
† Angel Dust † A iduće odmah ispod "
" nakon
<Image Hosted by ImageShack.us>

četvrtak, 17.07.2008.

pedeset i treci post (dva neobjavljena)

zavrsila nastava, zavrsili moji dvotjedni praznici u zg za ovo ljeto.
vratila sam se jucer doma i bezglavo lunjam po spejsu i fejsu...pa sam se sjetila i bloga.
naravno da je u zg bilo lijepo (iako se zbog shopinga i gladovalo)...pijancilo se i izlazilo u obliznje klubove...otkantavalo se svakog lika koji bi nam prisao, a zadnjih dana se cak ostalo i bez xice...no prezivjele smo i uredno se iselile iz doma i otisle na vlak.
vidjela sam i ljude koje puno volim (stjepan, vjeko <3) i nekog koga sam najmanje na svijetu htjela srest...no onda me gelin hag oraspolozio (hvala)
...bilo je tesko 0-24 boraviti u prostoriji od 2 kvadratna m sa istom osobom...pa sada treba malo odmora...a onda opet s njom na more. o jasni pricam, naravno :)
i ispricavam se gordanu i ljudevitu shto nisam uhvatila vremena i za njih :*
i da, cestitam jasninom bratu na diplomi :*

planiram se ovih dana posvetit fotkanju...ali kako to najcesce bude-ustajanje u podne, net cijeli dan i navecer kava...nadam se da na foticu nece opet biti prasine. dovoljno se skupilo dok je trajala skola.
da, spomenula sam i more. ide se u novalju od 9.8. jedva cekam tih deset dana svjezeg zraka, kupanja, nesuncanja i ludovanja...
vec sam danas isprobavala badic xD
i dosla do zakljucka da mi treba novi iako mi i ovaj od prosle godine dobro stoji (tipicno zensko razmisljanje)
od sutra se pocinjem bavit (nekom=bilo kojom) tjelovjezbom (ako ne od sutra-od ponedjeljka naravno)
ne, nisam debela i ne planiram smrsavit zbog sramote skidanja u badic za par tjedana...nego cisto iz zdravstvenih razloga (citaj: ne mogu sama puding otvorit koliko sam snazna)
uf. umrla bi bez muske (i mamine) ruke.

sada sam tu nabacala nekoliko nepovezanih gluposti...ali to bash dobro opisuje trenutno stanje u mojoj glavi i umor u pola tri u noci.
vrijeme je da odem na kupanje i spavanje

budem ja josh pisala :)
ljubim vas
- 02:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

subota, 20.10.2007.

ljudi misle da radis krive stvari kada ih radis na svoj nacin

uobicajeno naslov nema veze s postom, ali ima veze s onim kako se osjecam.
osim shto sam u pmsu (iako sam zapravo i bez njega normalna svega dva dana u mjesecu) dan mi je sav neki usporen i beskoristan.
veceras cemo se okupit kod frendice (nema joj staraca doma) i vjerujem da cemo uzivat i zabavljat se i popit koju cashicu previshe...ali i znam da cu se sutradan osjecat nedovrseno, jer knjigama nisam ni prismrdila, a iduci tjedan nas pitaju i pishemo svakakve testove...i umjesto da, dok sada kukam, poduzmem neshto-neda mi se...
ostat cu sjedit josh neko vrijeme pred kompom, pricat s frendom i pisati ovaj post, bez neke posebne inspiracije.
bash sam jucer raspravljala s njim kako sam ujedno i umishljena i nesigurna, i dijete i zena, sramezljiva i s jezichinom do poda, i njezna i gruba...
totalno glup i zbunjujuc osjecaj.
ocito sam zbilja komplicirana lichnost u kojoj su dvije osobe.
...i uvijek se pojavi ona nesigurna, djecja i sramezljiva u situacijama kada nebi trebala :/
mozda se te dvije osobe dijele na povrshinsku i stvarnu. mozda sam u sebi nesigurno dijete, ali izvana djelujem kao umisljena i samouvjerena, bez dlake na jeziku.
i umjesto da sa starcima budem kao sva dobra djecica, ja se obavezno svadjam i inatim.
tako je i danas bilo.
stari se vishe od mene brine o mom upisu na fakultet, maturi itd. totalno me to nervira!
kada je doshao doma s posla, odmah mi je u sobu donio sto isprintanih stranica o maturi i fakultetima. jbt!
uporno mi namece neka svoja razmisljanja shto, naravno, uvijek dovodi do svadje, galame i naposljetku se rasplacem.
mislim da bi sama trebala odlucit shto zelim i da bi me kao roditelji samo trebali u tome podrzat.
...ali do mature ce bit josh sto svadja i gluposti, ne sumnjam.

bash sam sada pogledala kroz prozor i nebo je crveno.
predivno za gledat, ali nije ugodno za bit vani :(
hladno je. nadam se da ni ove godine nece bit snijega.

upravo slusham entwine, pa da ostavim rijeci meni njihovog najdrazeg pjesmuljka:
"Closer my love
Veil me with your warmth
Oh how afraid we are

I hold my breath
I try to hide my pain
Here in your embrace
So this pain would be gone

This time I want you to
Dry all your tears as we make...

Love...
For the last time
Replace your heart with
Mine...
Deep inside
Please stay with me through the night

Fly without sorrow
In my dreams we meet again
For you I live, I would die for you
You'll stay deep inside in my head"


odoh se spremat za van...nadam se da vas nisam previshe izgnjavila ovim postom jer mi se neda glumit laznu moralnost, kad mi nije stalo i neda mi se pisat o necem pozitivnom, kad nemam inspiracije...

trenutno znam da volim, zivim, umirem, patim, bolujem, grijesim, pishem, razmisljam, veselim se, nestajem i zavrshavam ovaj post
- 18:17 - Komentari (112) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

srijeda, 17.10.2007.

ponovno...

odlucila sam opet pokrenuti blog...jednostavno se previshe toga skuplja u meni i imam potrebu to izrazit na ovaj ili neki drugi nacin. izabrala sam ovaj. *opet*
rado se prisjecam stare ekipice-dok smo se smijali skupa svakakvim gluparijama, upoznavanja i ludih zajednichkih kava *looool*, do trenutaka kada se cinilo da stvarno nije bilo nikoga da nas saslusa, u najtezim situacijama smo si medjusobno djelili savjete i pomagali si...
stjecala su se tu i mnoga poznanstva, pa cak i iskrena prijateljstva...predivni trenutci.
ali na zalost, vecina njih je ugasila blogove...sa nekima se cak uopce ne cujem...ali na srecu, sa dosta njih sam razmijenila br moba *fala bogu na tehnologiji*
hm
mogu vam poceti pisati kako sam se samo promjenila kao osoba tokom ovih mjeseci...mogu zapravo pricati o hrpiii noviteta.
ali to bi vishe licilo na neki roman nego na post, hehe
zato se nadam da ce vecina „pohvatati konce“ u mojih nekoliko iducih postova.
a dizajn? malo cu ga izmijeniti...
ali poshto nisam bash sklona promjenama, nece to biti nishta drastichno.
ljubim svoju staru ekipu koju nikada necu zaboraviti
i nadam se da cu upoznati josh puno puno kvalitetnih, iskrenih i dragih osoba na blog.hr :)

vasha angel na fotki
- 23:21 - Komentari (50) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

subota, 28.04.2007.

tata ja hocu bit heroj

Ma bash sam pravo malo lijeno :)
Inace nemam vremena...a shta radim?! Pa nishta...uzivancija...
Davno je bio taj 18.3, kada je post zadnji pisan... ma stvarno se izdogadjalo mnogo toga...
Od slavljenja mog rodja, do upoznavanja nekih ljudi...koncerata... svega, svega :)
Ali sve ni ne smijem pisat..na zalost...iako ovo je moj blog...znam...previshe ljudi zna za njega, a ja nisam tip osobe da se lako otvaram ljudima...i eto...cak razmishljam i o promjeni adrese jer mi ovako vech ide na kurac lagano...ali javim odredjenima, ne brinite se.
I danas idem na famozna dva rodjendana, ali kako mi se chini, zavrshit cu i na tri... jednostavno ne moze bit loshe :) iako ja ako si popijem che bit suzica...jer ja svasha radim, a ne bi smjela...i to se nakuplja u meni...dok ne puknem...
A i nekako je vech normalno da svaki put netko plache...hehe
Iss...nemate pojma koliko toga imam za napisat, a ne mogu...gdm!! ovo ubija...totalka...
Da napishem da je super?! Nije...neda mi se uchit, uopche ne mogu jest i nekako sam tuzhnjikava... prodje cijeli dan da gotovo nishta ne stavim u usta i kada stavim mi se bljuje...ma nemam pojma koji mi je... a vech dugo zelim nabacit koju kilu...ochito nishta od toga...smrsavila sam cak...uzasno...nista previshe, ali opet... :(
I neke fotoseshione sam trebala imat proshli tjedan...sve sam otkazala...bash sam ni za shta! Pa to je strashno...
Hehe...
Mala lijena buba :)
Eto na brzaka sam vam nashvrljala neshto da imate shto citat...bash sam zla...^^ odoh se spremat za van...
Btw pozdravljam manelys i decadenta i bash mi je bilo odlichno s vama :) i stefani, bash si me obradovala kad si mi se javila :*
...pljusam vas...
- 20:28 - Komentari (44) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

nedjelja, 18.03.2007.

...we all have wings, but some of us will never fly...

Image Hosted by ImageShack.usNisam imala bas vremena za post, postala sam okupiranija drugim stvarima...dovoljno dobra isprika?
Necu obrisat blog, makar pisala samo jednom mjesecno. Previse me dragih ljudi veze za sve ovo, iako se dosta stare ekipe raspalo, dolaze novi ljudi...a ja nemam vise toliko zelje za odgovaranje na komentare tipa „super blog“ and stuff..vjerujem da vas dosta to razumije.
U zivotu mi ide onako kako treba...samo mi je potrebna visa sila da se napokon natjeram na ucenje! Rodjendan mi je bio u petak, ali slavim 31.3 i priprema se veliki party...nas cetiri slavimo i iznajmljujemo jednu vilu, njima je 18, pa misle nesto ludo napravit...neznam jos nista, ali valjda nece bit pretjerane psihodelije po pitanju oblacenja jer zna se kakva sam ja..
U gradu je zadnjih dana dosta zanimljivo...organiziraju se razni koncerti, slusaone itd, pa se moze dobro zabavit i naplesat...ali skuzila sam da dolaze nove generacije, dok se ja jos osijecam kao dijete...?!
Evo situacije: dodje cura negdje 7.-8. razred do mene i pocne ispitivat gdje zivim, bla, i onda mi kaze kak se ja njoj super oblacim...u tom trenu sam se osjecala tak staro :( stajaznam...i ti isti se dan prije cude sto se ja na alternativni koncert sva sredim...wtf? mislim, takva sam...stajamogu...
Malo me zivcira kada su ljudi okupirani tudjum, a ne svojim zivotom. Ali to je vec toliko puta ispricana prica, pa da ne pametujem i ja sad tu...
U zadnjih mjesec dana su poginule dvije jako mlade cure...sto me zaprepastilo. Jedna je iz moje skole, a jednu sam poznavala s bloga..
I grozno je gledat taj blog, komentare, njen post napisan nekoliko dana prije nesrece...znam da je ona bila jedna od mnogih koji su prosli kroz moj blog...ali bila je jedna posebna osoba, kao svatko od nas, mlada, puna zivota... Niti malo kriva za svoju smrt.
Cura iz skole...atmosfera po hodnicima je bila katastrofalna nakon te tuzne vijesti. Bilo je tesko gledat moje frendice, koje su stvarno bile dobre s njom, u takvim trenutcima...jednostavno ne znam sto rec ljudima kada se tako sto dogodi. Nikad mi nitko, na srecu, nije umro od bliznjih...osim djeda kojeg nikad nisam ni upoznala..i macak koji je pobjegao...(ako je to ikome za usporedbu)..neznam kako je...
Ali i te situacije su mi pomogle da shvatim neke stvari... i onda shvatim da ne znam sto bi ja od zivota.. shvatim da mi fali ono propusteno razdoblje, jer sam iz djeteta postala odrasla. Fali mi „prijelaz“. Druzim se oduvijek sa starijim ljudima od sebe, koji su to prosli, a ja...ja sam za to ostala zakinuta. Zapocela sam dosta ozbiljnih stvari u zivotu kojih sam tek sad postala svjesna...i to me zbunjuje. Osjecam da sam previse mala za doticne velike odluke.
Ali zivot je takav, sam po sebi necija velika odluka...pa ako mi je vec mjesto tu...valjda ce se taj netko pobrinut i da mi pokaze pravi put...
Pozdravljam vas do sljedeceg posta!

na slici gelo, ja, jasna
- 17:19 - Komentari (84) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

srijeda, 21.02.2007.

tuzno...ali iskreno

Zasto bi moj post morao bit uvijek smislen? Ne, ovaj nece bit ni veseo ni nesto posebno pametan...bit ce onakav kako se i osjecam. Tuzan.
Tesko je kada netko ne zna koliko ga cjenis, koliko ga volis. Kada netko nije spoznao da si spreman sve napravit za njega, zapravo, to je zaboravio.
I ja sam se promjenila, shvatila sam da zelim upoznavat nove ljude, da ne zelim da vrijeme u mom zivotu stane s datumom 5.9.2004. Ali kada govorim kako mi je ta osoba nesto posebno, ona to ocito ne shvaca.
Zeljela sam s tom osobom krenit dalje. I bila sam sebicna, ohola, zla, svakakva...i bojala sam se mnogo puta, prolazila kroz teska razdoblja. Ali rijetko kada sam se osjecala OVAKO. Ne, nemogu to opisat...osjecam se bespomocno...znas ono kada netko ne vjeuje u tebe pa nemas volje trudit se? Ali ju zaprao imas...i zelis se promjenit iako ta osoba misli da ne mozes. Ne mogu pisat o tocnom problemu, jer ga tocno ni ja neznam. Ali on postoji. Zelim bit sretna opet...kada mi je vec zivot krenuo lijepo-neka se tako i nastavi.
I zelim zivot provest s njim, ali i uz prijatelje...koji ce vjerojatno samo prolazit kroz moj zivot...ali zelim da On bude tu do onog posljednjeg trenutka. Da me mazi i pazi kao i do sad. I ja cu ga voljet, slusat i postivat. I vise nego do sada ako je to moguce. Iako mi je pokupio pola zivaca...zauzeo je cijelo moje srce. Kao pas i macka. Teska je ta ljubav... i tesko je kada u ovakvim situacijama realno pogledas da svaki pocetak ima i svoj kraj.
Ali onda i dalje zelim zivjet u snovima ako stvarnost tako izgleda. Jer u tim snovima cu bit s njim, a to mi je najvaznije. Zapravo, bit s njim u lijepoj vezi kao i do sad, ne bit s njim kao s osobom koja te ne postuje, koja se promjenila. Biti s njim kao sa onim starim njim.
Mozda sam djetinjasta, ali i sami znamo kakva je djecja ljubav...takva je i moja-iskrena i nesebicna. I njoj cu se predat, neka me vodi. Zapravo, vjerujem da vise nisam dijete, bar ne po ovakvim pitanjima...znam da ono sto zelim i mogu. Tako ce i biti. Samo trebam ljubav i postovanje koje barem jos malo zasluzujem.
- 00:32 - Komentari (124) - Isprintaj - #
<Image Hosted by ImageShack.us>

utorak, 13.02.2007.

...svakoj pjesmi dodje kraj, zar zato ne treba uzivat u glazbi?...

zaputilo se malo dite u veliki grod :)
dozivjelo je svega...ali pisat ce o onim veslim dogadjajima.

prekrasno je spoznat da se netko osjeca kao ti, da s nekim mozes sjedit i pricat o svemu jer znas da te nece krivo shvati...jer te dozivljava na neki poseban nacin. i tebi je drago zbog tog. jer si dozivjela nesto neobicno s tom osobom. u kratkom vremenu skuzite koliko ste zapravo slicni i od tada stvari drugacije krenu. prekrasan je osjecaj biti u takvom drustvu...imat prijatelja s kojim nemas nikakav fizicki kontakt, kojeg nikada nebi tako gledala, pa ni onda...vama su druge stvari jace od toga... rijeci su savrsenstvo stvarnosti. i onda opet imas volju za prijateljstvom nadajuci se da ti ga nitko nece ukrast, da ga nitko nece krivo shvatit. prekrasno je kada i suza zastane samo jer su rijeci odstranile bol u tom trenutku...jer ti netko ulijeva nadu za nesto njemu ne bitno..bitno samo zato jer je i tebi to bitno.jer ti se posveti ni iz kakve sebicne koristi, samo iz one iskrene ljubavi da se osjecas bolje.

i onda spoznas da ima jos ljudi koji te brutalno vole... :)
sretnes ih na trgu, ne vidis nikog oko sebe, samo vas. i zagrlis to malo stvorenje...uzivas gledajuci kako hoda ispred tebe, hehe..
odes kod njih u sobu gdje vrijeme stane, ali s nama se pokrece...gdje bi svaki metar mogao promatrat satima.. ali kada udjes jednostavno se posvetis necem bitnijem. ponekad vidis duplo :D ali si trijezan...vidish mishokose male stvorove oko sebe dok u polusnu pokusavas lezat na krevetu, slatko. dok ti nedaju mira i brutalno te pokusavaju silovat...hehe.
onda ti ostane mala uspomena na njega, mala uspomena koja ti puno znaci, koja ce te podsjecat na neko lijepo vrijeme kada budes tuzna...ali znat ces da su to samo sjecanja.

i vidis jos jednog stvora...pravog andjela. nekog tko ti ne dopusta da dopres do njega...netko tko je u tvom svijetu tako neobican. ali ga volis. volis ga na jedan poseban neshvatljiv nacin..onda skuzis da se nikada nisi dovoljno trudila da dopres do njega onoliko koliko bi htjela. i osjecas se jadno i povrsno zbog toga...i upoznas njegovu bolju polovicu koja je nesto jako slatko i umiljato, njegov smisao zivota. ali osjecas da on ima i dalje nesto za tebe, samo nikako da se dokopas toga. pomozi mi...

ali znas da na svijetu naajvise volis nesto najposebnije, netko s kime mozes nadokadjivat recenice kada on nezna kako bi ju zavrsio. netko uz koga si spoznala sto je ljubav, koga jedinog na ´onaj´ nacin mozes dozivjet. i taj netko nece ovo procitat, ali ti ga neizmjerno cijenis. i sama znas da grijesis ali uz njega poznajes previse lijepih trenutaka da bi ruznima bilo mjesta, da zasluze bilo kakvu paznju.
eto s ovim lijepim rijecima zavrsavam ovaj post...

laku noc

- 00:05 - Komentari (73) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>